ANALIZA ZAKONA O UTVRĐIVANJU POREKLA IMOVINE I POSEBNOM POREZU

Jusufović & Partners > Vesti > ANALIZA ZAKONA O UTVRĐIVANJU POREKLA IMOVINE I POSEBNOM POREZU

ANALIZA ZAKONA O UTVRĐIVANJU POREKLA IMOVINE I POSEBNOM POREZU

 

Zakon o utvrđivanju porekla imovine i posebnom porezu (u daljem tekstu: „Zakon“), usvojen je u Narodnoj skupštini Republike Srbije dana 29. februara 2020. godine, a počeo je da se primenjuje od 12. marta 2021. godine.

Predmet novog Zakona jeste uređivanje uslova, načina i postupka, pod kojima se utvrđuje imovina i uvećanje imovine fizičkog lica, poseban porez na uvećanje imovine, za koju fizičko lice ne može da dokaže da je steklo na zakonit način, kao i organi nadležni za sprovođenje ovog zakona.

 

I) Nadležnost i saradnja

Zakon predviđa da je za vođenje postupka utvrđivanja imovine i posebnog poreza u skladu sa ovim Zakonom nadležna Poreska uprava, u kojoj se formira posebna organizaciona jedinica za obavljanje poslova određenih ovim Zakonom. (u daljem tekstu: „Jedinica Poreske uprave“).

Na ovom mestu skrećemo pažnju na to da po sili Zakona u skladu sa čl. 7. obavezu dostavljanja podataka imaju svi državni organi i organizacije, organi autonomne pokrajine i jedinice lokalne samouprave, imaoci javnih ovlašćenja, dok su fizička i pravna lica dužna, da na zahtev Jedinice Poreske uprave, dostave podatke kojima raspolažu u roku, koji ona odredi, kao i da pruže podršku zaposlenima u Jedinici Poreske uprave u postupku, koji je definisan ovim Zakonom.

Naime, Jedinica Poreske uprave prilikom vođenja postupka utvrđivanja imovine uzima u obzir sve što čini imovinu pravnog, ili fizičkog lica, a ima pravo uvida i pribavljanja podataka iz svih vrsta evidencija i podataka koje vode, odnosno poseduju nadležni organi​​ i druga lica o:

  • nepokretnim i pokretnim stvarima, privrednim subjektima, finansijskim instrumentima, štednim ulozima i računima kod poslovnih banaka, kao i drugih evidencija i podataka iz kojih se može utvrditi imovina fizičkog lica;
  • poslovnih knjiga i dokumentacije privrednih društava i drugih lica, radi utvrđivanja imovine fizičkog lica.

Takođe, ovim zakonom je predviđen još jedan oblik saradnje između Poreske uprave i drugih državnih organa u cilju delotvornije poreske kontrole i ostvarivanja fiskalnih ciljeva države.

Naime, čl. 8. Zakona predviđena je dužnost određivanja jednog, ili više zaposlenih za vezu, radi delotvornije saradnje i dostavljanje podataka, koji su Jedinici Poreske uprave potrebni za vođenje postupka propisanog ovim zakonom. Po zahtevu direktora Poreske uprave, zaposleni za vezu mogu biti privremeno premešteni, ili upućeni na rad u Jedinicu Poreske uprave, koji može trajati do godinu dana, uz mogućnost produžetka.

Ono što je zanimljivo jeste da su svi zaposleni u Jedinici Poreske uprave dužni da pre stupanja na rad dostave Agenciji za sprečavanje korupcije (u daljem tekstu: „Agencija“), u pismenom obliku, potpune i tačne podatke o svojoj imovini, koji se evidentiraju i proveravaju, prema zakonu kojim se uređuje rad Agencije. Ovo zapravo znači da će poresku kontrolu najpre proći upravo oni koji će nadalje vršiti sve ostale provere, a čime će se utvrditi njihova nepristrasnost.

Organi koji su u obavezi da odrede jednog, ili više zaposlenih za vezu su:

  • Ministarstvo unutrašnjih poslova;
  • Narodna banka Srbije;
  • Uprava za sprečavanje pranja novca;
  • Agencija za sprečavanje korupcije;
  • Republički geodetski zavod;
  • Agencija za privredne registre;
  • Centralni registar, depo i kliring hartija od vrednosti.

 

II) Faze postupka

Kada su u pitanju faze postupka, u nastavku ćemo bliže objasniti Postupak utvrđivanja imovine i posebnog poreza, koji se pokreće i vodi po službenoj dužnosti, a koji se sastoji od:

  • Prethodnog postupka;
  • Postupka kontrole i utvrđivanja posebnog poreza;

 

  1. Prethodni postupak

Prethodni postupak se vodi radi utvrđivanja uvećanja imovine na osnovu svih podataka kojima Jedinica Poreske uprave raspolaže i onih koje prikupi od drugih organa​​ i organizacija, pravnih ili fizičkih lica, a koje dalje upoređuje sa prijavljenim prihodima u određenom periodu.

Na rad Jedinice Poreske uprave shodno se primenjuju odredbe Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji (u daljem tekstu: „ZPPA), te se u skladu sa tim i pokreće postupak kontrole, onda kada se u prethodnom periodu učini verovatnim da u najviše tri uzastopne kalendarske godine u kojima fizičko lice ima uvećanje imovine, postoji razlika između uvećanja imovine i prijavljenih prihoda fizičkog lica, koja je veća od 150.000 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu Narodne banke Srbije na poslednji dan kalendarske godine perioda provere.

Iz prethodnog možemo zaključiti da će Jedinica Poreske uprave proveravati imovinu, njenu vrednost i poreklo, na taj način što će detaljno pregledati sve podnete poreske prijave i poreske bilanse, računovodstvene izveštaje, kao i ostale podatke iz drugih evidencija i baza, na osnovu dostavljenih podataka od strane onih, koji su definisani čl. 7. Zakona.

 

  1. Postupak kontrole i utvrđivanja posebnog poreza

U ovoj fazi postupka takođe se shodno primenjuju odredbe ZPPA, u kojoj se utvrđuje nezakonito stečena imovina fizičkog lica, ili pravnog lica, kao i njena vrednost.

U slučaju da Jedinica Poreske uprave pokrene postupak protiv fizičkog, ili pravnog lica, oni imaju pravo da učestvuju u postupku kontrole, te je u tom slučaju teret dokazivanja, u skladu sa odredbama čl. 3. Zakona definisan tako da je teret dokazivanja uvećanja imovine u odnosu na prijavljene prihode​​ fizičkog lica na Poreskoj upravi, a na fizičkom licu je teret dokazivanja da je na zakonit način steklo imovinu u delu u kome uvećanje njegove imovine nije u skladu sa prijavljenim prihodima.

Ovde je važno napomenuti da u slučaju da fizičko lice ne želi da učestvuje u postupku, odnosno da dokazuje zakonitost svoje imovine, takvo postupanje fizičkog lica ne odlaže dalje vođenje postupka kontrole od strane Jedinice Poreske uprave.

Ukoliko se u toku poreske kontrole utvrdi činjenica, koja ukazuje na postojanje osnova sumnje da je izvršeno neko krivično delo, inspektor o tome obaveštava policiju, javno tužilaštvo, kao i druge nadležne organe, koji mu se pridružuju u zajedničkoj borbi za stvaranje efikasanijeg poreskog sistema.

S druge strane, Zakon predviđa i olakšavajuću okolnost u slučaju kada je u krivičnom postupku pravnosnažnom presudom utvrđena imovinska​​ korist pribavljena krivičnim delom, ali je na to plaćen poseban porez prema ovom zakonu. U tom slučaju, sud uračunava iznos plaćenog posebnog poreza u imovinsku korist pribavljenu krivičnim delom. Uračunavanje se takođe primenjuje i u postupcima oduzimanja imovine proistekle iz krivičnog dela.

Naposletku, u postupku kontrole, Jedinica Poreske uprave dužna je da sačini Zapisnik o izvršenoj kontroli, na koji se shodno primenjuju odredbe ZPPPA, te da po okončanju ovog postupka donese rešenje o utvrđivanju posebnog poreza, ako utvrdi da imovina nije stečena na zakonit način.

 

III) Poreska osnovica za poseban porez i poreska stopa

Osnovica posebnog poreza definisana je čl. 15. Zakona, a utvrđuje se u vrednosti imovine na koju se utvrđuje poseban porez, koju čini zbir revalorizovane vrednosti te imovine za svaku kalendarsku godinu koja je bila predmet kontrole.

Vrednost imovine na koju se utvrđuje poseban porez se revalorizuje indeksom potrošačkih cena od poslednjeg dana kalendarske godine za koju je utvrđena ta imovina do dana donošenja rešenja o posebnom porezu.

Član 16. Zakona u nastavku definiše poseban porez za ceo period poreske kontrole i to primenu stope posebnog poreza od 75% na poresku osnovicu koja je utvrđena prema ovom zakonu.

 

IV) Kaznene odredbe

Sumirajući analizu Zakona, na kraju skrećemo pažnju na kaznene odredbe definisane čl. 25., kojima je predviđeno da se za prekršaj nedostavljanja podataka na zahtev Jedinice Poreske uprave, u roku koji ona odredi, pravno lice može kazniti novčanom kaznom u iznosu od 500.000 do 2.000.000 dinara, dok se preduzetnik za ovaj isti prekršaj može kazniti novčanom kaznom u iznosu od 100.000 do 500.000 dinara.

Za ovaj isti prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 50.000 do 150.000 dinara može se kazniti fizičko lice i odgovorno lice u pravnom licu državnom organu i organizaciji, organu autonomne pokrajine i jedinice lokalne​​ samouprave i imaocu javnih ovlašćenja. Takođe, novčanom kaznom od 50.000 do 150.000 dinara kazniće se za prekršaj fizičko lice koje ne čuva podatke do kojih je došlo u postupku utvrđivanja imovine i posebnog poreza (predviđeno čl. 24. Zakona).